Ne biste vjerovali koliko ima kolekcionara kojima su od posebnog interesa stari muški satovi sa našeg podneblja. Nisam ni ja vjerovao dok nisam naišao na jednu web stranicu i upoznao se sa nekolicinom zaljubljenika u stare satove.

Danas sam i ja jedan od njih, ali tek sam na početku i moji muški satovi su u malom broju za sada. Jedan od mojih satova je sa kraja 70-tih, početka 80-tih godina. Ovo je elegantniji model, ima i pozlatu. Kupljen je na sajmu antikviteta, od čovjeka koji se godinama time bavi. Ovaj moj sat je bio u ispravnom stanju, nije imao mnogo tragova nošenja. Nažalost nema sekundaru, ali je jako lijep. U međuvremenu je očišćen. Ovaj sat sam kupio prije nekih 5-6 godina. 

Drugi moj sat ima crni brojčanik sa žutim markerima za sate i žutim kazaljkama. Također je elegantan, sa crnom narukvicom. Njega je teško fotografirati jer je crn, takvi muški satovi moraju biti profesionalno uslikani. 

Imam i jedan sat koji je napravljen povodom Olimpijskih igara u Moskvi, 1980. godine. Isto ima dan i datum, ima plavi brojčanik. Mnogi muški satovi su se tako prigodno izrađivali za neka događanja.

Kad sam upoznao Doxa satove, shvatio sam da je i susjed imao Doxa sat kad sam bio mali. Kad je znao doći popiti kavu sa mojim ocem, sjećam se da sam ga ispitivao neka obična dječja pitanja o satu. On mi je dao da ga pogledam,  pričao mi je o satu, kad ga je kupio. Osim onih normalnih kanala prodaje, u običnim radnjama, mogao se kupiti u robnim kućama. Često su se ženski i muški satovi kupovali i u Trstu, jer je tamo bila veća ponuda i bilo je povoljnije zbog carine. 

Nemam neku priču o tome kako je neko na zanimljiv način kupio sat. Ranije sam samo općenito znao o tim satovima, tek kad sam se učlanio na forum vidio sam da ima i ozbiljnih modela, pored onih klasičnih koji su se mogli kupiti u svakoj običnoj prodavaonici, a nosili su se uz košulju i odijelo.